Stop nasilju među mladima!

Slika PU_I/naselje_medu_mladima.jpg

Posljednjih se dana u Istri učestalije govori o slučajevima nasilja među mladima te sve mjerodavne službe pokušavaju pronaći adekvatne načine rješavanja tog problema.

Foto: Ilustracija

Posljednjih se dana u Istri učestalije govori o slučajevima nasilja među mladima te sve mjerodavne službe  pokušavaju pronaći adekvatne načine rješavanja tog problema. S tim u vezi, a sukladno Nacionalnoj strategiji prevencije poremećaja u ponašanju djece i mladih od 2009. do 2012. godine, Nacionalnom programu za mlade od 2009. do 2013. godine te drugim zakonodavnim propisima, Policijski službenici Policijske uprave istarske provode ciljane edukacije učenika starijih razreda osnovnih škola. Svrha tih edukacija, koje provode policijski službenici specijalizirani za maloljetničku delinkvenciju i kaznena djela na štetu djece i maloljetnika, upravo je sprječavanje nasilja među mladima, pogotovo u školama, obzirom je škola mjesto na kojem se događa veći broj takvih slučajeva.

Nasilje među mladima uključuje širok spektar neprihvatljivog ponašanja među djecom – od nazivanja pogrdnim imenima, prijetnji, ogovaranja, ignoriranja, omalovažavanja pa sve do šamaranje, udaranja, naguravanja, oduzimanja stvari ili novca te drugih oblika fizičkih sukoba, nerijetko i uz primjenu oružja. Jedan od oblika nasilja među mladima koji osobito zabrinjava je nasilništvo ili tzv. bullying, a radi se o obliku agresivnog ponašanja koje obično traje duže vrijeme te je opetovano usmjereno na istu osobu, od strane jednog ili više učenika. Da bi se radilo o bullyingu, moraju biti zastupljena tri elementa: negativno ponašanje, trajnost ponašanja i asimetričan odnos snaga. Negativno ponašanje, kao što je već spomenuto, može biti verbalno ili fizičko, ali moguće je zlostavljanje društvenom izolacijom djeteta, nepristojnim kretnjama ili odbijanjem da se udovolji drugoj osobi. Takvo negativno ponašanje opetovano je i trajno, a između zlostavljača i žrtve karakterističan je nesrazmjer snaga – bilo da je žrtva stvarno  fizički slabija od zlostavljača ili sebe doživljava fizički ili mentalno slabijom ili se pak radi o brojčanom nesrazmjeru između žrtve i zlostavljača.  

Bez obzira o kakvom se obliku nasilja radilo, kada ga vidimo, potrebno je reagirati (smireno!) i zaustaviti ga jer našu pomoć trebaju, kako dijete koje trpi nasilje, tako i dijete koje koristi nasilje.

 

Što učiniti ako si žrtva ili svjedok nasilja (savjeti stručnih osoba):

  • Ako te netko zlostavlja, nemoj šutjeti i trpiti!
  • Ostani smiren i ne pokazuj strah.
  • Pogledaj napadača u oči te mirno, ali odlučno reci da prestane.
  • Makni se što prije od napadača ili izazivača.
  • Nikad na nasilje ne uzvraćaj nasiljem.
  • Ako se bojiš, pozovi prijatelje da budu blizu tebe.
  • Povjeri se odrasloj osobi – nisi ''tužibaba'' ako prijaviš nasilje.
  • Upamti: nisi kriv za to što ti se događa!
  • Ne daj da te nagovore da sudjeluješ u nasilju prema drugima ni kad se radi o ruganju.
  • Kad vidiš zlostavljanje, odmah reci odraslima u koje imaš povjerenja.
  • Pokušaj se sprijateljiti s onim kojeg stalno gnjave i pokaži mu da si na njegovoj strani te da ima dobronamjerne djece.
  • Pomozi i onome koji čini nasilje.

 

Što učini ako je vaše dijete žrtva nasilja?

  • Ostanite smireni i strpljivi – ne reagirajte impulzivno!
  • Saslušajte svoje dijete i vjerujte mu.
  • Nemojte kritizirati dijete niti ga okrivljavati.
  • Ne potičite dijete na osvećivanje.
  • Pokažite djetetu da vam je stalo do njega i da želite uspješno riješite problem.
  • Ohrabrite dijete i naučite ga kako da se zauzme za sebe.
  • Pomozite djetetu da upozna nove prijatelje i da razvija svoje pozitivne osobine.
  • Ukoliko je potrebno, potražite pomoć stručnjaka.
  • Obavijestite o događaju odgovornu osobu u školi i tražite da vam kaže što će škola poduzeti.

 

Što učiniti da se u vašoj školi ne događa nasilje?

  • Na razini cijele škole podržavajte nultu toleranciju na nasilje.
  • Informirajte djecu i nastavnike o problematici nasilja među mladima.
  • Poduzmite sve što je potrebno kako bi se izgradili bolji odnosi i povezanost među djecom u školi.
  • Djeca uče po modelu, tako da im i sami pružite primjere prikladnog ponašanja.
  • Povećajte prisutnost odraslih na hodnicima, igralištu i drugim mjestima gdje se djeca okupljaju.
  • Reagirajte na svaki oblik nasilja!Odmah intervenirajte u slučaju nasilja, razgovarajte s djecom, ali i njihovim roditeljima kako se takvi događaji ne bi ponavljali.
  • Stvorite ''sigurno mjesto'' u školi na koje se mogu skloniti žrtve nasilja.
  • Surađujte s policijom, centrima za socijalnu skrb te stručnjacima i drugim osobama u lokalnoj zajednici.

 Letak ''Nasilje nije moj izbor''

   



Stranica